Dragi posjetitelji web portala turizam-kutina.hr
Pozivamo Vas da nam pošaljete Vaše fotografije grada Kutine, ili fotografije sa zanimljivih manifestacija na području Moslavine. Najzanimljivije fotografije ćemo objaviti na našem portalu, fotografije možete slati na mail info@turizam-kutina.hr
Stanovništvo: 14.814, šire područje 24.597 Promet: autoput Zagreb - Lipovac, pruga Zagreb - Vinkovci Položaj: g.š. 45° 28' 54'', g.d. 16° 46' 58'', 98 - 149m n/m Klima: kontinentalna
Provjerite Kutinu i na službenim stranicama, Google Maps, Bing Maps, Karte.Hr i Wikipediji.
Ovdje možete preuzeti službeni plan grada.
Potražite nas
Stota je obljetnica posvete kutinskog vatrogasnog barjaka. Koliko je to bio izniman događaj potvrđuje i brižno izrađeni Protokol. O njemu se raspravljalo 1. svibnja 1912. godine, a već tada riječi zahvale upućivane su pokrovitelju tog čina dr. Gustavu Baronu (1847-1914) rođenom Kutinčaninu, generalnom vikaru Zagrebačke nadbiskupije, rektoru Sveučilišta u Zagrebu. Spomen poprsje podignuto mu je na prostoru ispred cintora sv. Gospe Snježne. Divan je trenutak kad se za ulazak na misu 4. svibnja na dan sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca, kutinski vatrogasci upravo postroje uz taj lik. Kako bilježi knjiga Sjedničkog zapisa priprave posvećenje barjaka. počele su još 17. siječnja 1911. godine uz 20. obljetnicu DVD-a Naime tada se kao godina utemeljenja vodila 1891.godina. Po banu Dragutinu Khuenu Hedervaryju te godine su odobrena i usvojena Pravila. Međutim kasnije (1924.) za početak kutinskog vatrogastva uzeta je 1886. godina. Vezana je uz veliki požar koji je godine zadesio Kutinu. Tom prigodom dat je i poticaj osnivanju DVD-a.
Kutina je u prošlosti pa i danas poznata po kuriji Erdödy (danas Muzej Moslavine), raskošnoj baroknoj crkvi Majke Božje Snježne, te kemijskoj industriji koja je u drugoj polovici 20. stoljeća znatno ubrzala razvitak i širenje grada, umnožila stanovništvo i poboljšala mu život.
Ime Kutina spominje se prvi put 10. studenog 1258. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV pod imenom KOTYNNAM. Kao naselje, trgovište i sjedište nahije Kutina se spominje u spisima od 13. – 16. stoljeća pod imenima: KOTENNA, KOTHENNYA, KOTENA, KUTINOVAC i dr.
Najmoćniji gospodari kutinske gospoštine bilu su: RUHOVIĆI (ROH DE DECSE), VEČERINOVIĆ I VUKOSLAVIĆ, a od godine 1505. i TOMA BAKOCS, koji 1511. godine mijenja prezime u Erdödy. Od 1780. godine, kao nasljednik dijela kutinske gospoštine javlja se i mađarska obitelj grofova SEČEN (SZESEN de TEMERIN) koja je s Erdödyjevima bila rodbinski povezana.
Nakon 1848.g. kada je ukinuto kmetstvo, pojavljuju se i drugi vlasnici kutinskog posjeda, među kojima se spominju Johan Grisul Tolstoj, te početkom 20. stoljeća Slavko Bettlheim, Ignac (Vatroslav) Steiner i braća Ausch. Upravo je 19. stoljeće vrijeme kada Kutina postaje značajno trgovačko-obrtničko središte što je i bilo potvrđeno posebnom poveljom 3. ožujka 1837. godine.
Grad Kutina razvija se na obroncima moslavačkih brežuljaka s kojih se dolinom rijeke Kutinice spušta prema jugu. Karakterizira je pretežno niska stambena izgradnja, kako povijesna s prijeloma stoljeća tako i ona iz druge polovine 20. stoljeća.
Na katastarskom planu iz 1862. godine naselje KUTINA je formirano oko današnje Crkvene ulice, gdje na brežuljku dominira raskošna župna crkva iz 18. stoljeća podignuta na temeljima kapele Svih svetih, zapisane u ispravama još 1334. godine.
Ona je glavni povijesni i prostorni orijentir odakle se kuće spuštaju do ljevkasto oblikovanog gradskog trga nekada Franje Ksaverskog, danas Tomislavov trg gdje su sredinom 18. stoljeća grofovi Erdödy sagradili malen ladanjski dvorac – kuriju.
Izvorni, barokni izgled zgrade izmijenjen je prilikom historicističke obnove 1895. godine, zabilježene na zabatu. Ispred istočnoga (ulaznoga) pročelja kurije postojao je malen romantičarsko-historicistički perivoj površine oko 3900 mˇ. Tlorisni uzorak perivoja bio je krug zasađen cvijećem i postavljen u osi ulaza u kuriju.
Godine 1901. kraljevski kotarski predstojnik dr. Josip Hoholač dao je podići perivoj sjeverno, zapadno i južno od kurije, a nekoliko starih stabala crnog bora ostatak su perivoja s početka 20. stoljeća. Od trga, na jug preko rijeke Kutinice, naselje se nastavlja današnjom Radićevom ulicom koje je do današnjih dana zadržalo svoj seoski izričaj.
Godine 1886. izbio je na trgu u Kutini požar razarajućih razmjera. S obzirom na velik broj drvenih kuća , većina ih je stradala, kao i sjedište kutinske gospoštine tj. današnji Muzej Moslavine. Obnovom su sagrađene nove građanske kuće koje danas čine povijesnu jezgru Kutine.