Kutina je u prošlosti pa i danas poznata po kuriji Erdödy (danas Muzej Moslavine), raskošnoj baroknoj crkvi Majke Božje Snježne, te kemijskoj industriji koja je u drugoj polovici 20. stoljeća znatno ubrzala razvitak i širenje grada, umnožila stanovništvo i poboljšala mu život.
Ime Kutina spominje se prvi put 10. studenog 1258. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV pod imenom KOTYNNAM. Kao naselje, trgovište i sjedište nahije Kutina se spominje u spisima od 13. – 16. stoljeća pod imenima: KOTENNA, KOTHENNYA, KOTENA, KUTINOVAC i dr.
Najmoćniji gospodari kutinske gospoštine bilu su: RUHOVIĆI (ROH DE DECSE), VEČERINOVIĆ I VUKOSLAVIĆ, a od godine 1505. i TOMA BAKOCS, koji 1511. godine mijenja prezime u Erdödy. Od 1780. godine, kao nasljednik dijela kutinske gospoštine javlja se i mađarska obitelj grofova SEČEN (SZESEN de TEMERIN) koja je s Erdödyjevima bila rodbinski povezana.
Nakon 1848.g. kada je ukinuto kmetstvo, pojavljuju se i drugi vlasnici kutinskog posjeda, među kojima se spominju Johan Grisul Tolstoj, te početkom 20. stoljeća Slavko Bettlheim, Ignac (Vatroslav) Steiner i braća Ausch.
Upravo je 19. stoljeće vrijeme kada Kutina postaje značajno trgovačko-obrtničko središte što je i bilo potvrđeno posebnom poveljom 3. ožujka 1837. godine.
Grad Kutina razvija se na obroncima moslavačkih brežuljaka s kojih se dolinom rijeke Kutinice spušta prema jugu. Karakterizira je pretežno niska stambena izgradnja, kako povijesna s prijeloma stoljeća tako i ona iz druge polovine 20. stoljeća.
Na katastarskom planu iz 1862. godine naselje KUTINA je formirano oko današnje Crkvene ulice, gdje na brežuljku dominira raskošna župna crkva iz 18. stoljeća podignuta na temeljima kapele Svih svetih, zapisane u ispravama još 1334. godine.
Ona je glavni povijesni i prostorni orijentir odakle se kuće spuštaju do ljevkasto oblikovanog gradskog trga nekada Franje Ksaverskog, danas Tomislavov trg gdje su sredinom 18. stoljeća grofovi Erdödy sagradili malen ladanjski dvorac – kuriju.
Izvorni, barokni izgled zgrade izmijenjen je prilikom historicističke obnove 1895. godine, zabilježene na zabatu. Ispred istočnoga (ulaznoga) pročelja kurije postojao je malen romantičarsko-historicistički perivoj površine oko 3900 mˇ. Tlorisni uzorak perivoja bio je krug zasađen cvijećem i postavljen u osi ulaza u kuriju.
Godine 1901. kraljevski kotarski predstojnik dr. Josip Hoholač dao je podići perivoj sjeverno, zapadno i južno od kurije, a nekoliko starih stabala crnog bora ostatak su perivoja s početka 20. stoljeća. Od trga, na jug preko rijeke Kutinice, naselje se nastavlja današnjom Radićevom ulicom koje je do današnjih dana zadržalo svoj seoski izričaj.
Godine 1886. izbio je na trgu u Kutini požar razarajućih razmjera. S obzirom na velik broj drvenih kuća , većina ih je stradala, kao i sjedište kutinske gospoštine tj. današnji Muzej Moslavine. Obnovom su sagrađene nove građanske kuće koje danas čine povijesnu jezgru Kutine.