ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA
Dva arheološka nalazišta iz rimskog razdoblja (2.–5. st.): Ciglenice u Osekovu i Kutinska lipa u Kutini, smjestila su se uz trasu rimske ceste koja je svoje ishodište imala u Sisciji.
U samoj Kutini otprilike je obilježeno mjesto gdje se u kasnom srednjem vijeku (15. i 16. st.) nalazila fortifikacija poznata kao "Aušovo", no postoje arheološki ostaci još dva slična objekta: Turski stol u šumi nedaleko bazena i Plovdin-grad na južnoj periferiji Kutine. I na širem području Kutine i Moslavačke gore nailazimo na takva mjesta – neistražena i bez ostataka arhitekture, ali jasno vidljiva u pejzažu. To su: Kutinec-grad (Vilenjak), Turski grad u Međuriću, Turčak na Gojlu, Stelovača (Šanac-gradina) u Moslavačkoj gori.
Arheološko nalazište Kutinska lipa u Kutini poznato je još s kraja 19. st., a aktualna arheološka istraživanja započela su 2004.g. sada se nalazi u pripremi za konzervatorske radove, kako bi se u neposrednoj budućnosti moglo prezentirati u turističke svrhe. Među pronađenim arheološkim materijalom ističu se ostaci elemenata vanjskog i unutrašnjeg uređenja rimskih kuća, te predmeta svakodnevne upotrebe. Nakon iskopavanja, na svjetlo dana su izašli ostaci temelja objekata, na osnovu kojih će se djelomično moći rekonstruirati povijest Kutine prije njenog prvog pisanog spomena (1256.)
Rimski kompleks Ciglenice u Osekovu nalazi se na samom rubu parka prirode Lonjsko polje, uz auto-cestu Zagreb-Lipovac. Predstavlja ostatke ville ili naselja. Arheološka iskopavanja su vršena u dva istražna bloka. U prvom su nađeni temelji jedne rimske kuće (koji su konzervirani i prezentirani "in situ"), a u drugom je djelomično istražen raster temelja drugog objekta sa ostacima hipokausta (svojevrsnog "centralnog grijanja"). Prema nađenom pokretnom arheološkom materijalu može se zaključiti da su žitelji ovoga mjesta imali visok standard stanovanja.
Arheološko nalazište Kutinska lipa
GARIĆ GRAD
Na prostoru Moslavačke gore (i njenog rubnog dijela) postoje ostaci utvrđenih gradova i sakralnih objekata (samostana), od kojih je najznačajniji svakako Garić-grad. Tu su još: Jelen-grad, Košuta-grad, Moslavina-grad, Bršljanovac, te ostaci Pavlinskog i Franjevačkog samostana.
Garić-grad je postojao od 12. stoljeća. Bio je središte stare garićke župe, a tijekom svog postojanja često je mijenjao vlasnike, među kojima su bili: Zagrebački biskupi, ban Pavao Pakrački I kraljica Barbara Celjska i plemić Ivan Hunjady (Sibinjanin Janko). Sredinom 16. st. u naletu Osmalija, Garić-grad je bio spaljen i prepušten propadanju – sve do početka 20. st. kada ga je otkrio i opisao Gjuro Szabo (začetnik konzervatorske službe u Hrvatskoj). Na Garić-gradu se vršena arheološka istraživannja tijekom kojih je nađen brojan i raznolik arheološki materijal (u stalnom postavu MMK). Vrlo su atraktivni (a i kulturološki vrijedni) ukrasni elementi kaljevih peći – pećnjaci, za koje se pretpostavlja da pripadaju razdoblju vladavine Žigmunda Luksemburškog.
Garić grad
GRADINA MARIĆ
Mikleuška, Gradina Marić – višeslojno pretpovijesno arheološko nalazište na kome se život odvijao od eneolitika (bakrenog doba) do mlađeg željeznog doba (3.–1. tisućljeće pr.n.e.– nadomak pisane povijesti). To je bilo naselje gradinskog (obrambenog) tipa, sa značajnim horizontom kasne vučedolske kulture osobito bogate keramičkim materijalom (koji se može vidjeti u stalnom postavu Muzeja Moslavine u Kutini). Nalazište je smješteno na visinskoj koti s koje se može vidjeti šire područje Moslavine. Kao i na drugim pretpovijesnim nalazištima, ni ovdje nema nadzemnih ostataka, jer su naselja bila zemuničkog tipa.
OSTALA NALAZIŠTA
Nadaleko Garić-grada nalaze se i ostaci Pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije. Osnovan je u 13. st. kada je (prema izvorima) i sagrađeni i prvi objekti. Tijekom naredna dva stoljeća samostan je stekao brojne posjede, a sagrađena je i nova crkva i samostanski sklop zaštićen zidinama i kulama. Propast Pavlinskog samostana također je vezana uz najezdu Osmanlija. Svi samostanski objekti su uništeni, ali će se na osnovu podzemnih ostataka u najvećoj mjeri moći rekonstruirati.
Moslavina-grad, kao značajno gospodarsko, upravno i crkveno središte, također postoji od 12. st. i uz njega se razvilo naselje i trgovište. Njegove arheološke ostatke imamo u okviru današnje Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači. Tijekom svoga postojanja bio je sjedište znamenitih plemićkih porodica: Babonića, Čupora i Erdödy-ja.
Jelen-grad (Szarwasko) se nalazi u Moslavačkoj gori, nedaleko sela Gornje Jelenske i postoji od 13. st. Njegove ruševine izduženog tlocrta, uz garićke, najbolje su sačuvane od svih moslavačkih srednjovjekovnih lokaliteta. Tijekom svog postojanja bio je pod feudalnom upravom Moslavina-grada.
Košuta grad se nalazi sjeverozapadno od Jelen-grada. Vidljivi su ostaci središnjeg uzvišenja, sa sustavom bedema i opkopa, kao i dio zidina od klesanog kamena. Prvi puta se spominje u 14. st., a kao utvrda je najvjerojatnije štitio veće i značajnije naselje poznato kao Podgrađe ili Varalya u sklopu kojeg se nalazio i Franjevački samostan uznesenja Marijina. Prema povijesnim izvorima ovaj je samostan dao sagraditi Demetrije II Čupor Moslavački (dok je bio zagrebački biskup).
Bršljanovac (Bršljanac) se nalazi u Moslavačko gori, južno od ceste Podgarić-Novo Selo. Od 1256. do 1494. g. u povijesnim izvorima spominje se dosta često. Bio je to plemićki posjed na kome je postojao utvrđeni grad sa strateškom funkcijom. Tijekom 15. i u 16. st. bio je dodatno utvrđen i uključen u jedinstveni obrambeni sustav protiv Osmanlija, a stjecajem okolnost prvi je pao pod njihovu vlast. Nadzemni ostaci na ovom mjestu neznatni su, a istraživanja nisu vršena.