Poznate 1848. godine ban Josip Jelačić putujući prema Slavoniji zadržao se u selu Okoli. U njemu je kako je u rukopisnoj ostavštini zabilježio pučki pisac Stjepan Pucko (1908 – 2003) djelovala zadruga Imprić. Puckov pradjed Grgur Imprić jedini je od 56 članova zadruge, kaže zapis bio pismen. Dok su vojnici na zadružnom bunaru pili vodu i pojili konje prišao mu je ban Jelačić s pitanjem: “Kako ti je ime mali, učiš li čitati i pisati”?
U Kutini koja je s granicom u Repušnici bila najzapadniji kotar Požeške županije na zapadnom ulazu u njezin prostor taj hrvatski ban danas, vjerojatno s najviše imena trgova i ulica (ima je i u Kutini), svečano je dočekan, piše povjesničar prof. dr. Filip Potrebica. Te revolucionarne 1848. godine u kotar Kutina u sastavu Požeške županije pored 15 sela ondašnje župe bez Čaira bila su uključena i slavonska mjesta: Brekinska, Gaj, Goveđe Polje, Imsovo Selo, Kreštelovac, Marino Selo, Pakračka Poljana, Trojeglava i Uljanik. Na području kotara sa 8.000 stanovnika živjela je osmina županije.
Kutinsku dobrodošlicu činio je i barjak ispisan riječima: “Ja sam za vas, vi za mene”. Spomenuvši dolaskom u županijsku metropolu poruku s kutinskog barjaka izjavio je: “Ja sam odlučio ne samo banom se zvati, već i banom biti”.
Za Jelačićeva vremena spominju se i imena značajnih aktera događaja. Vidljivu ulogu u upravi imaju i Kutinčani Dragutin Pavčec i Petar Maljevac, koji je bio i u Odboru za financije Hrvatskog sabora.
Uz ukinuće kmetstva zahtjevi su da se narodu dadu šume za ogrjev i građu, pašnjaci, slobodna žirovina u gospoštijskim šumama. Saborskom sjednicom dominira i zahtjev “ polovicu sviju šuma glede porabe žirovine puku pusti”.
Piše: Dragutin Pasarić
|