Poznate 1848. godine ban Josip Jelačić putujući prema Slavoniji  zadržao se  u selu Okoli. U njemu je  kako je u rukopisnoj ostavštini zabilježio  pučki pisac Stjepan Pucko (1908 – 2003)  djelovala zadruga Imprić.  Puckov pradjed Grgur Imprić  jedini je  od 56 članova zadruge, kaže zapis   bio  pismen. Dok su vojnici na zadružnom bunaru pili vodu i pojili konje prišao mu je ban Jelačić s pitanjem: “Kako ti je ime mali, učiš li  čitati i pisati”?

U Kutini  koja je s granicom u Repušnici bila najzapadniji kotar Požeške županije na zapadnom ulazu u njezin prostor taj hrvatski ban danas, vjerojatno  s najviše imena trgova i ulica (ima je i u Kutini), svečano je dočekan, piše povjesničar prof. dr. Filip Potrebica. Te revolucionarne 1848. godine u kotar Kutina u sastavu Požeške županije pored 15 sela ondašnje župe bez Čaira bila su uključena i slavonska mjesta: Brekinska, Gaj, Goveđe Polje, Imsovo Selo, Kreštelovac, Marino Selo, Pakračka Poljana, Trojeglava i Uljanik. Na području kotara sa 8.000 stanovnika živjela je osmina županije.

Kutinsku  dobrodošlicu činio je  i barjak ispisan riječima: “Ja sam za vas, vi za mene”. Spomenuvši dolaskom u županijsku metropolu poruku s kutinskog barjaka izjavio je:  “Ja sam odlučio ne samo banom se zvati, već i banom biti”.

Za Jelačićeva vremena spominju se i imena  značajnih aktera događaja. Vidljivu ulogu u upravi imaju i Kutinčani Dragutin Pavčec i Petar Maljevac, koji je bio i u Odboru za financije Hrvatskog sabora.

Uz ukinuće kmetstva zahtjevi su da se narodu dadu šume za ogrjev i građu, pašnjaci, slobodna žirovina u gospoštijskim šumama. Saborskom  sjednicom dominira  i zahtjev “ polovicu sviju šuma glede porabe žirovine puku pusti”.

Piše: Dragutin Pasarić