Iz kutinske davnine i blizine
Piše: Dragutin Pasarić
IZ POSAVSKIH BREGA U MOSLAVAČKU KLET
Zasigurno ste čuli onu „Bit će kad na vrbi, ili na Savi rodi grožđe“. To će reći nikada, ili kako se u puku zna čuti na Sveto Nigdarjevo. No svako pravilo ima iznimaka, pa tako i najzapadniji dio Moslavine. Jednom je nogom već u Posavini, a drugom čvrsto u Moslavini. Da ne bi bilo zabune, bar je tako bilo prije 80 ljeta. Naime 1936. godine pjesnik Stjepan Devčić (Posavski Bregi 1909. – Zagreb 1974.) kritičari kažu pejzažist sutonskih ugođaja, sličnih Matoševim ili Sedetinim – napisao je pjesmu „Moslavačka klijet“. S rodnog „brega oko Save“ stihom je na vinorodnim obroncima Moslavačke gore, uz trsne grozdove „posle trudnog dela“ dodirnuo za odmor i dušu, drevno zdanje. Slikoviti opis spomenom stare djedovine i drevne Moslavine uvjerljiva je potvrda imena područja između voda Lonje, Ilove i Česme, te šumovite i trsom okićene ne visoke (489 metara), ali granitne Moslavačke gore. A uostalom kakav bi to bio Posavac da bar malo nije i Moslavac. Temeljito to svjedoči i sam Stjepan Radić, sin Posavine (Trebarjevo) koji je točno prije 100 godine, dakle 1916. kupio vinograd iznad Ludine na brdu Kozinšćak. Taj predio danas nosi naziv Radićeva kosa ili Radićev breg. Dakle Sava nije prepreka da se moslavačkom vinskom čašom nazdravlja i s lijeve i desne obale. No, osobito je to uznosito poslije rujanskih berbi grožđa u očekivanju nove kapljice nazdraviti još sa starim vinom, a ono je poput knjiga – što starije to bolje. Očito je to znao i Stjepan Devičić. Svojom književnom ostavštinom zadužio nas je, da nazdravljajući ne zaboravimo i graditeljsku baštinu predaka.
MOSLAVAČKA KLIJET
Stjepan Devčić
Marici, Danici
i Stipi Dupliću
Za gorom plavom, za uvalom ubavom
stoji klijet sura, drvena,
pod brajdom mirisavom, pod strehom grbavom
vije se vinova loza crvena.
O tugo od crnog vina slađa
to se proli, sjeta zvona, crkve starinske,
a lozom pjevač-zričak pjesmice vinske
sa strune jesenske ugađa.
Suho zlato cekina iskri u sjaju vina
u bačvama vlažnih podruma,
a stara djedovina, drevna Moslavina
tone u gnijezdima hajdučkih šuma.
|